Često se roditelji i ostali odrasli uključeni u odgoj djeteta pitaju kakve igračke ponuditi djetetu i u kojoj mjeri. Danas, kada je tržište preplavljeno najrazličitijim igračkama, izbor nije ni najmanje lak. Osobito ako želimo da odabrane igračke imaju razvojni utjecaj na dijete. U moru igračaka koje se nudi, zabrinjavajuće velik dio otpada na ono što bismo mogli nazvati igračkama za jednokratnu upotrebu. To su igračke koje ograničavaju dijete u maštanju, kreativnosti, istraživanju pa samim time i igri. Sjetimo se samo koliko smo puta čuli roditelje koji se žale jer jedva da se mogu kretati po vlastitom stanu od nepregledne količine igračaka, ali dijete se ne igra. Ništa mu nije zanimljivo, kažu. U čemu je problem? I gdje potražiti rješenje?

Nije problem u nezainteresiranom djetetu. Dijete je po prirodi zainteresirano za svoje okruženje, za sve što se oko njega događa. Djetetova je priroda istraživalačka od samog rođenja. Dijete reagira na podražaj igračkom od prvog dana (sjetimo se kako reagiraju na mobile koje vise iznad njihovih krevetića, zvečke…). Te su reakcije prva stepenica u razvoju igre koja je djetetova životna potreba i osnovno sredstvo upoznavanja svijeta i učenja. Kroz igru dijete mnogo lakše svladava svakodnevne razvojne “zadaće” kao što su puzanje, hodanje, brbljanje, govor, korištenje žlice, baratanje raznim predmetima, slušanje i razumijevanje govorenog jezika, učenje socijalnih i komunikacijskih vještina, prepoznavanje vlastitih i tuđih emocija. Stoga je djetetu vrlo važno osigurati kvalitetnu i stimulativnu sredinu u kojoj će stjecati neposredna iskustva i znanje, a to znači da je djetetu potrebno osigurati i dobru i kvalitetnu igračku.

Praksa u radu s djecom rane i predškolske dobi nesumnjivo dokazuje kako je ono što zovemo neoblikovanim materijalom igračka s najvećim odgojno-obrazovnim potencijalom. Iz tog razloga, prostor u kojem boravi dijete rane dobi treba obilovati bogatstvom neoblikovanih materijala koji omogućavaju širenje prostora dječje mašte i kreativnosti, istraživanja i učenja. Neoblikovani materijal podrazumijeva sve vrste prirodnih materijala poput kamenja, komada drveta, kora drveta, pijeska, češera, školjke, tkanine, vune, kutijica, poklopaca, posuđa…

Dajte djetetu komplet plastičnih posudica za pospremanje hrane, različitih boja i oblika – a to svi imamo kod kuće. Iznenadit će vas koliko dugo može takav materijal držati fokusiranu pažnju vašeg djeteta. Tu „padaju“ sve one teorije o tome kako je interes male djece za neku aktivnost kratkog trajanja zato jer je to karakteristika rane dobi. Pa onda interes, odnosno vrijeme uživljenosti u neku aktivnost raste kako dijete postaje starije. To jednostavno nije istina, a dokaz za to nalazimo i u životu nas odraslih – ukoliko se bavimo nečim što nas ne zanima, onda će i naša pažnja biti izuzetno kratka. A ako baš moramo raditi nešto što nam nije interesantno niti privlačno, odradit ćemo to, ali će naše uživanje u tome biti ravno nuli.

Složit ćemo se kako želimo djetetu omogućiti da se bavi onime u čemu uživa. Koji su argumenti za to da umjesto kupovine lijepih igračaka prave stvari potražimo u prirodi, svom domu, garaži, na tavanu, u kutijama u koje smo pospremali raznorazne dijelove i ostatke tko zna čega, a da zapravo nikad nismo imali pravu ideju što bismo s time mogli? E, svi ti prirodni, neoblikovani i “ČemuToZapravoSluži” materijali sada dolaze na red i dobivju najvrjedniju od svih zadaća – da postanu itekako korisni materijali, s ogromnim potencijalom za istraživanje, isprobavanje, upoznavanje, spoznavanje, manipuliranje, kombiniranje, maštanje, igru i učenje. Mi ćemo ovdje dati samo neke ideje, nekih ćete se sasvim sigurno sjetiti sami, a najvrjednije će se stvari dogoditi onda kada dijete sve to uzme u ruke. Krenimo od nekih predmeta koje svi koristimo svakodnevno u svojim domovima:

• plastično posuđe (one kutijice za pospremanje hrane koje se slažu jedna u drugu i imaju poklopce, primjerice, mogu jako dugo biti zanimljive, a gotovo je nemoguće nabrojati čime se sve zapravo dijete bavi dok slaže jednu kutijicu u / na drugu, traži i isprobava koji poklopac odgovara kojoj kutijici – baratanje predmetima (razvoj motorike šake), prostorni odnosi, odnosi veličina, istraživanje statike (svaki puta kada ih okrene naopako i slaže jednu na drugu – dakle, isto ono što radi i s kockama ako uz to još ponudite i žlice, od one najmanje do najveće, neko cjedilo, sito ili lijevak i nešto čime se te kutijice mogu puniti (riža, tjestenina, brašno, voda)…
• plastični čepovi i različite kartonske kutije (ambalaža od tjestenine, Čokolina i slično odlična su kombinacija za izradu zveckalica ili umetaljki
• praznim plastičnim bocama odrežite „grla“ i dna – gornji dijelovi mogu se koristiti kao lijevci, donji dijelovi kao zdjelice, a sredine međusobno spojite ljepljivom trakom u boji ili „izolirkom“ (time obljepite i rubove kako ne bi bili oštri). Tako dobivene „cijevi“ pričvrstite na neku podlogu (zid, vrata, pod) i to pod različitim nagibima i nađite loptice koje prolaze kroz to – tu se, između ostalog, događa istraživanje kosine. Zvuči kao znanost? To i jest
• spojite dvije plastične boce (manje) „grlima“ s jednim čepom između na kojem su izbušene rupice i napunite ih brašnom, palentom, rižom… (ovisno o tome koliko su velike rupice koje ste izbušili) – napravili ste „pješčani sat“.
• napunite plastične boce vodom koju ste obojali tušem i pomiješajte s jestivim uljem pa se zajedno s djetetom čudite i divite onome što se događe dok okrećete bocu, a unutra se stvaraju čudesni mjehurići. U vodu možete dodati i glicerin pa bočice puniti šljokicama, komadićima konca ili vune… isprobavajte, oslobodite i vi svoju maštu i kreativnost pa se zajedno s djetetom veselite onome što ste napravili i uživajte.
• ostaci različitih sjajnih i šuškavih papira za umatanje poklona, tkanina izrezana na trakice uz kartonske kutije (malo veće) s izrezanim otvorima kroz koje se trakice mogu uvlačiti i izvlačiti
• postoje brojni recepti za izradu „domaćeg plastelina“, ali može biti i sasvim jednostavno – u jednakom omjeru pomiješajte glatko brašno i sol pa uz dodatak vode umijesite glatko tijesto, tzv. „slano tijesto“ za modeliranje. U to tijesto možete dodavati tuš kako biste dobili tijesto u boji i pojačali vizualni efekt ili dodajte mirisne začine (cimet, primjerice) kako biste probudili i osjetilo mirisa.
• pomiješate li škrobno brašno (gustin) i jestivo ulje, dobit ćete masu za modeliranje izrazito fine i zanimljive teksture koja pri modeliranju podsjeća na snijeg (ali nije hladno). Važno je napomenuti kako je zbog ulja ova smjesa skliska i pomalo nezahvalna za čišćenje prostora na kojem se upotrebljavala pa je možda najprikladnija za korištenje na vanjskom prostoru (nikako na parketu ili pločicama).
• plastična kadica (bilo bi odlično kada bi kadica bila dovoljno velika da dijete može u nju ući) s brašnom.

To što korištenje nekih od ovdje navedenih materijala stvara „nered do neba“ nikako ne bi smio biti razlog da se od njih odustane jer je iskustvo nezaboravno, a dobrobiti takvih iskustava za dijete i njegov razvoj neprocjenjiva.

Kako bi dijete od najranije dobi od okoline dobilo osjetilne informacije neophodne za zdrav razvoj, treba mu omogućiti da se slobodno kreće i istražuje, a igre bojom, tijestom za modeliranje, kutijicama punim zvučnih sitnica poput gumbića, kamenčića, perli, sjemenki ili pak jednostavna igra kuhačom i plastičnim posuđem svakako će potaknuti djetetov razvoj.

Činjenica je da upravo ovakve i slične aktivnosti djecu rane dobi lakše privlače i duže zadržavaju njihovu pažnju jer imaju istraživalački karakter. Upravo činjenica da se radi o neoblikovanim materijalima omogućava neograničen broj načina korištenja, samim tim i neograničen broj načina igre, istraživanja i učenja. Svi navedeni materijali mogu biti predmeti s poznatom i točno određenom funkcijom u simboličkoj igri djeteta, ali i nepresušan izvor za izražavanje djetetove kreativnosti i originalnosti što često nije slučaj s gotovim didaktičkim igračkama.

Osim stimulativnih materijala, za učenje i razvoj vrlo je važno stvoriti i podražavajući i emocionalno stabilan socijalni kontekst te pozitivnu atmosferu. S djetetom od najranije dobi pričajte, grlite se, igrajte se igračkama i to osobito onima koje ste sami izradili. Plešite, pjevajte, gledajte slikovnice, pričajte priče, boravite u prirodi, promatrajte, uočavajte. I ne zaboravite! Ne pretjerujte s kupovinom igračaka jer one vas kako roditelja nikako ne mogu zamijeniti. Sve ono što osobno činite s djetetom, vrijeme koje provodite s njim čini temelj djetetovog optimalnog razvoja. Igračke trebaju biti potrebna nadopuna poticajnog obiteljskog okruženje tako potrebnog za djetetov optimalan rast i razvoj.

O autorici:

Ana Pasarić je rođena 2.11.1980. u Zagrebu te je uz 11 godina radnog iskustva odgajatelja u vrtiću, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu diplomirala 2004. godine i stekla stručni naziv Odgajatelj djece predškolske dobi. Od rujna 2004. do kolovoza 2013. radila je kao odgajatelj u Dječjem vrtiću Izvor, a od jeseni 2013. radi u Dječjem vrtiću Mali Istraživač. Od samih početaka imala je priliku raditi i usavršavati se uz vrhunske stručnjake kao što su Ljiljana Vukšić, ravnateljica oba navedena vrtića, Vesna Brlenić, pedagog u oba vrtića te je kao praktičar surađivala s vanjskim suradnicama Arjanom Miljak, dr. sc. i prof. Editom Slunjski, dr. sc. u istraživanjima pedagoške prakse i kreiranju suvremenog kurikuluma. Kao posebno vrijedno iskustvo ističe priliku da je od same ideje pa do krajnje realizacije uključena u osnivanje Dječjeg vrtića Mali Istraživač, jednog od najkvalitetnijih zagrebačkih vrtića. Sudjelovala je na brojnim seminarima za odgajatelje i stručne suradnike, od gradske do internacionalne razine, nerijetko kao predavač što je uvelike doprinijelo njenom profesionalnom razvoju. Godine 2012. upisala je Diplomski studij ranog i predškolskog odgoja na Učiteljskom fakultetu u Rijeci. Upravo završava pisanje magistarskog iz područja sociologija potrošnje na temu Dijete kao potrošač.