Rano odvajanje nema povoljan učinak na rani emocionalni razvoj djeteta kojem je ovoj dobi potrebna osoba čje je prisustvo i spremnost da zadovolji djetetove potrebe neupitna i stalno prisutna. Riječ je o temeljnim potrebama djeteta u razvoju tzv. sigurnog tipa privrženosti, odnosa kojeg obilježava međusobno povjerenje, sklad i stabilnost. Najčešće je to majka (u struci se osoba koja je u opisanom odnosu sa djetetom naziva primarni skrbnik) i ona je jamstvo sigurnosti i zadovoljavanja svih potreba.
Stoga je neupitno sa stajališta struke da dijete ostane s majkom, no nažalost, u današnje vrijeme su radni zahtjevi kojima su izložene mlade majke nespojive s tim idealom. Tada uskaču djedovi, bake ili dadilje. Osim oca i majke, i ostale osobe iz okruženja također stvaraju specifični odnos sa djetetom, svaka na svoj način. Isto se događa i sa dadiljom.
Najbolji pokazatelj da je uspostavljena uspješna povezanost je reakcija djeteta na njezin dolazak (veselje, jasni znaci prihvaćanja), što bi roditeljima koji trebalo pomoći da steknu povjerenje u osobu koju ne poznaju dovoljno dugo i dobro. U periodu uspostave odnosa između dadilje i djeteta poželjno je prisustvo roditelja. Iskazi ljubavi i nježnosti pokazatelji su povezivanja dadilje sa djetetom. Naročito je važno da nema ispada nervoze ili netrpeljivosti koji se mogu vrlo kratkotrajno pokazati u stresnim situacijama.
Dječje jaslice su oblik organizirane brige o djeci do treće godine, s ciljem unapređivanja psihofizičkoga, emocionalnog i društvenog razvoja djeteta, te omogućavanja majci da radi izvan kuće. Kako je u to vrijeme rast i razvoj djeteta u najintenzivnijoj fazi, to i vanjski utjecaji imaju izvanrednu ulogu u pozitivnom i negativnom pravcu. Zato jaslice i jesu jedna od vrlo važnih dječjih ustanova, koja može utjecati – bilo pozitivno, bilo negativno – na rast i razvoj djeteta.
Danas se jaslice sve više transformiraju od sasvim socijalne ustanove u ustanovu sa zadatkom da se osigura pravilna njega, prehrana i odgoj djeteta, borba protiv obolijevanja i prenošenje u djetetovu obitelj zdravstveno-odgojnih navika u svezi s djetetovom njegom, odgojem i prehranom. Ta je ustanova danas organiziranizirana za djecu dok majka radi izvan kuće, s napomenom da jaslice mogu samo dopunjavati obiteljski odgoj, ali ga ne mogu u potpunosti i nadomjestiti.
Unatoč sve višim zdravstvenim standardima i sve bogatijem stručnom radu u jaslicama, treba naglasiti da postoje i nepovoljni čimbenici koji su povezani s ranim odvajanjem i značajno većom izloženošću uzročnicima zaraznih bolesti.
Rano pohađanje kolektiva je neizbježno povezano s većom izloženošću brojnih uzročnika zaraznih bolesti. Najčešće je riječ o virusima koji uzrokuju infekcije dišnih puteva. Obzirom na nezrelost imunog sustava djeteta infekcije su vrlo česte (u prosjeku 2-3 puta mjesečno), a pojedini virusi, zbog svoje agresivnosti, mogu uzrokovati teže oblike upale.
Istina, postoje djeca koja su tek neznatno bolesnija nego prije polaska u kolektiv, većina ih je u navedenom prosjeku što se tiče učestalosti oboljevanja, no postoji 1-2% djece koje u kratkom roku po ulasku u kolektiv dobijaju teške, po život opasne infekcije. Ova djeca nisu za jaslice, treba pričekati barem 6-12 mjeseci pa pokušati ponovno.
Djeci koja krenu u jaslice u dobi od 12 mjeseci je potrebno oko 2-3 godine da steknu imunost i budu jednako često bolesna kao i djeca koja ne pohađaju kolektiv. Ovaj period „izgradnje“ imunosti je kraći u djece koja kreću u vrtić (nakon navršene 3 godine) i u prosjeku traje 1-2 godine.
Jednako tako je poznato da najmlađe skupine koje još ne pohađaju kolektiv, a imaju starijeg brata ili sestru koji ga pohađaju, budu izloženi istim uzročnicima kod kuće. U njih se period izgradnje imunosti kada oni krenu u kolektiv značajno skraćuje jer su dio posla „odradili“ u svom domu.
Bilo da je riječ o djeci koja pohađaju kolektiv, ili o djeci koja su kod kuće, važna je higijena ruku (redovito pranje ruku njegovatelja i djece), dezinfekciji igračaka i površina na kojima se igraju ili se hrane. Važno je osigurati što više vremena u igri na otvorenom, a u zatvorenim prostorima izbjegavati pregrijan i suh zrak koji pogoduje upalama dišnih puteva.
O autoru:
Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, primarijus, specijalist pedijatar, diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Specijalistički ispit položio 1991. Magistrirao 1985. (onkologija), doktorirao 2003. (pedijatrija), 2004. mu je priznat naziv primarijus. Završio poslijediplomske studije iz onkologije, citologije i kliničke pedijatrije. Prolazi edukaciju iz područja zaštite mentalnog zdravlja (Balintova edukacija, Obiteljski centar skandinavskog Kempler instituta). Objavio osamdesetak znanstvenih i stručnih članaka koji su objavljeni u domaćim i inozemnim stručnim časopisima. Objavio knjigu „Godine prve: zašto su važne?“; jedan od autora udžbenika „Dječja i adolescentna psihijatrija“ (Nikolić – Marangunić) i koautor udžbenika (M. Jovančević, M. Knežević i Lj. Hotujac) „Pružanje pomoći obiteljima s malom djecom u kriznim situacijama“. Poseban interes iskazuje za područje organizacije pedijatrijske primarne zdravstvene zaštite i preventivne programe u dojenačkom mentalnom zdravlju. Od 2006. je stručni suradnik u UNICEF-ovom programu „Prve 3 su važne“. Iste godine počinje rad na Odsjeku za odgojiteljski studij Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao nosilac kolegija Zaštita zdravlja i njega djece predškolske dobi. Predaje i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Voditelj je kolegija Tjelesna trauma u djece u sklopu interdisciplinarnog specijalističkog poslijediplomskog studija „Prava djece“ pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predsjednik je nevladine udruge „Centar dječjeg zdravlja“ unutar kojeg se provode programi zdravstvenog prosvjećivanja i primarne prevencije bolesti djece predškolske dobi.