Iskustva roditelja – obitelj Polgar


Pomisao na stranu osobu u našem domu bila je nepojmljiva. Ostaviti dijete nepoznatoj osobi – ne dolazi u obzir – mislila sam i samouvjereno tvrdila svima oko sebe pa i samoj sebi prije nepune tri godine. No suočili smo se s činjenicom da smo, u vrijeme dok je naš maleni imao tek 8 mjeseci, saznali da očekujemo novog člana obitelji. Odabir je bio težak – jaslice ili dadilja. Dugo smo razmišljali, raspitivali se na sve moguće i nemoguće načine i na kraju donijeli odluku – pokušat ćemo s dadiljom pa kako bude… To je bila jedna od najboljih odluka koje smo donijeli. Teta Maša je ubrzo postala član naše obitelji. Djeca je naprosto obožavaju. Veselje kad dolazi je neopisivo jer – ona je tu da ih zabavlja, da se igra s njima, da ih vodi u park i radi sve ono što oni vole. Nikad nije umorna i uvijek je dobre volje – tu je samo za njih i oni to osjećaju. S druge strane – nevjerojatno je kako bez pogovora pospremaju igračke kad je teta Maša tu. Kako rado prazne tanjure pospremaju nakon jela i – sve pojedu što teta Maša skuha. Usisavanje uz pjesmu i ples pretvara teta Maša u igru i naši malci joj s guštom pomažu i natječu se tko će što donijeti i pomaknuti s puta usisavaču :) A mi? Ubrzo smo shvatili kako je lijepo imati osobu na koju se uvijek možeš osloniti. I kad imaš nenadani poslovni put i kad se sastanci odulje i kad se vratiš s godišnjeg u tip-top upravo očišćen dom. Kako je lijepo kad to malo slobodnog vremena koje preostaje od posla možeš posvetiti svojima najmilijima :)